Mito, bekrijo…

U aferi Pandora, koja je nazivana najvećom poslijeratnom akcijom Tužilastva BiH, od prvobitno 54 uhapšene osobe samo protiv troje je podignuta optužnica. Kriminal težak skoro dvije milijarde maraka se naglo istopio, a političari iz predmeta nestali. Šta se desilo sa novcem i ko je zaustavio procesuiranje političara za Mrežu govori Kemal Čaušević, prvostepeno osuđen na 9 godina zatvora. Čaušević odgovara i kako je zaradio i kupio jedanaest nekretnina koje mu Sud BiH oduzima, ko ga je reketirao i da li ima dokaze za teške optužbe koje iznosi protiv tužilaca i sudija koji su ga osudili. Kriv, a okrivljuje.

Kaže da je Uprava, uz njegovu saglasnost, podnijela 700 izvještaja Tužilaštvu BiH protiv 3.000 lica.

“Među tim licima bilo je i pravno lice Kekerović. Tri godine nakon što sam prestao biti direktor Uprave za indirektno oporezivanje Ranko Debevec donosi ješenje kojim se blokira sva moja imovina i moje porodice, zbog predmeta Kekerović. Koji non sens, odnosno koja zaštita stvarnog kriminala. Ja prijavio stvarne kriminalce, pred 25 ljudi, pred tužiocem koji je bio u Banjoj Luci. Poslije godinu i pol dolazi do mog hapšenja i ja kažem ovo je najsretniji dan u mom životu, nadajući se da postoji sud, da postoji veličanstvena nauka koja se zove pravo, gdje ću dokazivati i dokazati svoju nevinost.”

Navodi da su mnogi od navedenih 3.000 lica procesuirani, mnogi osuđeni, a za mnoge su “kriminalci tužioci uzeli novce, one iste koje su mogli uzeti inspektori, mogao je uzeti i direktor UIO-a, i njima se to nudi. Međutim, Tužlaštvo dođe i kaže nema djela.”

Tvrdi da nije kriv i da mu nije izrečena presuda, barem što se tiče tačke 1 primanje dara.

“Da u okviru svoje funkcije, krivično djelo koje postoji tek od 2015. godine, obavim neku radnju koju ne smijem obaviti. Koju sam ja to radnju obavio koju nisam smio? To Tužilaštvo uopšte nije navelo. Što se tiče drugog dijela, koji vi nazvaste presuda, po tački 2 i oduzimanje imovine – to nije presuda, to je ubistvo s predumišljajem koje su izvršili Biljana Ćuković, Izo Tankić i Amela Huskić. Da ih Bog kazni za grijeh koji su počinili. Oni tvrde da sam ja prao novac i da za 27 godina mog rada na najodgovornijim pozicijama nisam zaradio ni jedne jedine konvertibilne marke. A nalaz vještaka ekonomske struke Jasminke Kalisi, koja je utvrdila da sam ja zaradio milion i 680.000 KM, da je vrijednost nekretnina milion i 100.000 KM i da je ostalo 500.000 KM za troškove života. Kada sam došao u Upravu za indirektno oporezivanje imao sam tri stana u svom vlasništvu, za koje oni kažu da sam ukrao otkako sam došao u UIO. Jedan od njih je stan u kojem sam rođen ’66. i naslijedio poslije mog rahmetli oca. Dva stana su stanovi koji su napravljeni 2001. godine preko Fonda za izgradnju stanova za demobilisane borce i plaćeni tada. Znači, prvo što mi tovare tri stana kao da sam ih kupio u periodu Uprave, a imam ih od ranije. I drugo što potpuno izbacuju 338.000 KM koje sam zaradio prije toga. I ne samo to. Izbacuju tri godine i jedan mjesec u Upravi za indirektno oporezivanje. Počinju vještačenje od 2007. godine, a ja do tada 37 mjeseci direktor UIO-a i za tih 37 mjeseci zaradio 250.000 KM. U samom startu me kolju za 500.000 KM i dodaju mi tri stana koja su bila prije UIO-a.”

Tužilaštvo vara

Na pitanje šta tačno ima od imovine Čaušević odgovara: “Imam tri stana od prije nego što sam postao direktor UIO-a. Pored toga, imamo što su supruzini roditelji sa Zagrebačke banke kupili, još dok nisam poznavao svoju suprugu, štedili su, kupili njoj dva komada njive i imam poslovni prostor u Shopingu koji je kupljen od članstva u BOR banci i tačno se vidi od 2001. godine, 25.12.2001. godine oročio sam sredstva, ona su rasla, ukamaćivala se i lijegale su plate. Znači tih šest nekretnina, izvodi njihovi, nemaju nikakve veze sa mojim radom u UIO-u. Apsolutno nikakve. Dok sam bio direktor UIO-a kupio sam dva stana u Ferhadija 17a, po 67 kvadrata, jedan na trećem, jedan na drugom spratu, i kupio sam tri poslovna prostora ukupne veličine 92 kvadrata u Kvadrantu. Znači šest je prije Uprave, četiri za vrijeme Uprave i tri poslije Uprave. Kad sve sabrete, milion i 681.000 KM sam zaradio samo od državnih organa i na to platio porez. A ukupne nabavke su milion i 100.000 maraka. Ja znam da to izgleda nemoralno, ali ja sam imao platu 6.500 KM 2003. godine.”

O akciji Pandora kaže da nije bila teška dvije milijarde.

“Ja sam uhapšen u predmetu za nedonošenje Pravilnika o unutrašnjoj sistematizaciji i u izvjesnom predmetu Novko-prom Nusmir Mujanović i drugi. Ne znam čovjeka. Predlagao kao svjedoka, ne daju. Tužilaštvo vara. Oni su izmislili priču da bi izreketirali ljude. Prvo, kriminalac Dubravko Čampara je reketirao 12 od 54 ljudi. Kako da to dokažem kad je postupajući tužilac bila Biljana Simeunović koja je vodila njegov predmet, a on vodio predmet protiv nje za ono što sam ja svjedočio 2014. baš u akciji Pandora.”

Ističe da teške optužbe protiv tužilaca i sudija koji su ga osudili ne iznosi od presude, već od 7. septembra 2017. godine kada je počelo suđenje.

“Razdvojen je predmet protiv Sedineta Karić. Ja sam gospođu Ćuković upoznao da Sedinet Karić, naravno ona ima pravo da radi šta god hoće. Neko ko je osuđen 2010. ne samo na pet godina, kako ih je slagao Čampara, već i da vrati 2 miliona i 700.000 maraka. Sedam godina Medžida Kreso ništa nije preduzela, ni Ranko Debevec šest mjeseci da se naplati dug od 2 miliona i 700.000. Ne znam da li sad nešto preduzimaju kad sam ja pokrenuo tu priču. Na osnovu toga oni privole pet puta osuđenog kriminalca Sedineta Karića da svjedoči protiv mene. Na osnovu toga što su rekli 2 miliona i 700.000 nećeš vraćati, nećemo te opet optužiti za ovy 2 miliona i 900 što si u potpunosti priznao i gdje bi ti prijetilo 10 godina zatvora.”

Nudili su mi da priznam krivicu, nisam pristao

O mogućnosti da prizna krivicu i da mu se oduzme pola imovine Čaušević kaže: “Koju krivicu da priznam? Tačno, to mi je nudio Čampara. Ili mi daj stanove ili mi daj zemlju. Kažem ne dam ti milimetar. On mi kaže da će me objesiti na Marin Dvoru. Kažem mu da će on i Dubravko Čampara visiti na Marin Dvoru, jer je on zlikovac i kriminalac. Neka me krivično gone, ja kažem da se oni bave najozbiljnijim krivičnim djelima. Oleg Čavka, Dubravko Čampara i da Ranko Debevec donosi nezakonita rješenja. Ja to govorim od 2014. godine. Svjedočio sam protiv Olega Čavke pred pet ljudi, nisu htjeli da ga procesuiraju. Podnio sam krivičnu prijavu protiv Dubravka Čampare još 2017. Nisu htjeli da ga procesuiraju. Tada sam Ćuković pisao i osam puta tražio njeno izuzeće. Znači ja sedam godina pričam protiv Olega Čavke, četiri godine pričam i dokumentujem protiv Dubrava Čampare i Biljane Ćuković. Uslov Sedineta Karića je bio da mu skinu dug da bi svjedočio protiv mene. Sve je to uradio Dubravko Čampara.”

Navodi da je osumnjičen po osam tačaka optužnice gdje se ne spominje nijedna jedina marka.

“Jedno jutro pročitao sam u Avazu da idem da svjedočim, a pojma nemam. Zovem Asima, kaže ne znam ni ja, hajmo tamo. Dođu Božo Mihajlović, Goran Salihović, Oleg Čavka, Dubravko Čampara, Asim Crnalić, kažu hoćeš li ti nama pomoći. Kaže Goran ići ću glavom kroz zid da ti dam pet godina. Ja kažem idi, ovo što si me uhapsio, ovo nema veze. Hajde pomozi, da nekako se i ja iščupam iz pritvora, da se oni ne brukaju. Zlatko Lagumdžija, nemam pojma. Milorad Dodik, nemam pojma. Kažem ako ćeš ti crtati mete m ja da svjedočim neću. Ja ti mogu svjedočiti ono što ja znam i reći. Dok sam bio direktor UIO vrh SDA mi je poslao čovjeka u Upravu, tražio je da uvoze šećer bez plaćanja carine i pdv-a. Ja sam rekao ne, to nije nadležnost UIO-a. On je to završio preko Nikole Špirića, tadašnjeg predsjedavajućeg Savjeta ministara. Kad sam prestao biti direktor UIO-a sreli su me ljudi Studen Agrane, popili smo kafu, da mi uplate 10.000. Ja začuđen, za šta, kaže pa valjao si nam oko šećera. Ja kažem pa šećer vam je zavšrio Špirić. Kaže kupili smo mi njemu stan u Beču. Ja to svjedočim u Tužilaštvu, oni provjere, 394.000 eura. Čovjek sa 1.900 KM plate. Vrijedniji jedan njegov stan, nego mojih 11 nekretnina. Država oštećena za 150 miliona. Sutradan odmah odleti Goran Salihović, sastane se sa Špirićem i to se zataška. I dan danas dvoje ljudi iz Uprave je spremno da svjedoči kako smo falsifikovali kineske frižidere, prikazivali ih kao bosanske, da bi se izvezlo, za šta je Selver Oruč kupio Sulejmanu Tihiću dva stana. Dragan Čović nije dobio novce, on kao on, već je kupljena zgrada od Sokola. Vežu Dragana Čovića za Sokola. A Dragan Čović je druga priča u odnosu na Tihića i Špirićakoji su konkretno dobili nadoknadu od ovih ljudi. Uprava je kupila zgradu, ja sam se bunio, naredio komisiji da kaže da ne valja zgrada, a upravni odbor je mimo moje volje to izglasao. Zgrada je plaćena dva puta više nego što realno vrijedi. Na kraju je Uprava napravila i privela svrhi, a umjesto za milion i po dala osam miliona. Dubravko Čampara je sve to kapitalizirao. Gurali su ga za predsjednika Ustavnog suda i Vrhovnog suda FBiH da ne bi Špirića gonio. Neka me pozove Munib Halilović ili kantonalna tužiteljica i ja ću im donijeti svu dokumentaciju. Ja Tužilaštvu BiH ne vjerujem dok je na njegovom čelu Gordana Tadić. Njen zet je mene reketirao u restoranu u Zvorniku. Svi znaju da uzima novac. Nema tužilac pravo da ne goni počinioca krivičnog djela, odnosno za kojeg postoji sumnja.”

Tvrdi da je ovo osvetnička presuda protiv njega.

“Možda što sam prijavio nekog među te 3.000 lica. Možda zato što sam ispao budala pa pričao protiv političara. Ne znam zaista. Sav materijal je kod Dubravka Čampare. Nagodbu nisam prihvatio jer sam na insistiranje njih četvorice 4. septembra 2014. potpisao naredbu na godinu dana zatvora i 155.000 KM da uplatim, navodno nezakonitog posredovanja i navođenja. Kao tri nekretnine koje su kupljene gotovinom. I oni mi kažu da sam lagao. Na osnovu istih ovih dokumenata je State department stavio Nikolu Špirića na crnu listu.”

Ističe da ga je ovaj psihocid dotukao.

“Ja neću prihvatiti nikakvu kaznu za pranje novca, radije ću sam sebi presuditi. Niti za oduzimanje imovine. A oni naravno to mogu uraditi.”

Federalna.ba